Adkroni (Adnkronos) – „Vijesti koje su posljednjih dana objavile brojne nacionalne novine, a koje opisuju konačan put do natječaja za koncesije na plažama do 2027., ponavljaju tumačenje koje Assobalneari Italia odlučno osporava, jer se smatra neusklađenim s tekstom Direktive 2006/123/EZ i sudskom praksom Suda Europske unije.“
Doista, tijekom godina, dio sudske prakse Državnog vijeća razvio je stav koji u biti smatra danost rijetkosti prirodnih resursa, gotovo automatski iz čega proizlazi obveza provođenja komparativnih postupaka. Upravo se ta automatizacija danas mora preispitati”, rekao je za Adnkronos/Labitalia Fabrizio Licordari, član Assobalneari Italia-Federturismo Confindustria.
„Presude u predmetima Promoimpresa i Ginosa te nedavna odluka Europskog suda pravde od 10. srpnja 2026.“, objašnjava, „ne ukidaju uvjet rijetkosti utvrđen u članku 12. Direktive.“
Naprotiv, oni potvrđuju potrebu prethodne provjere jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu usporednih postupaka. Formulacija članka 12. je nedvosmislena: odabir među kandidatima primjenjuje se kada je broj dostupnih dozvola ograničen zbog rijetkosti prirodnih resursa. Assobalneari Italia stoga postavlja pitanje jednostavno koliko i ključno: ako bi se rijetkost uvijek pretpostavljala a priori, zašto bi europski zakonodavac napisao „ako“? Rijetkost se ne može transformirati iz pretpostavke koju treba utvrditi u pretpostavku od koje se treba poći.
„Upravo na toj osnovi“, inzistira predsjednik Licordari, „presuda općine Ginosa, koja proizlazi iz prethodnog zahtjeva koji je podnio predsjednik Antonio Pasca, dobila je temeljnu važnost.“
I upravo na to ukazuje nedavna analiza Marcovalerija Pozzata, predsjednika Regionalnog odjela za reviziju Revizorskog suda za Emiliju-Romagnu, usredotočujući se upravo na potrebu dokazivanja rijetkosti, umjesto da se ona razmatra a priori. Ova čitanja, zajedno s razmišljanjima Paola Maddalene, počasnog predsjednika Ustavnog suda, i drugih autoritativnih glasova u pravnom svijetu, pokazuju da rasprava nije ni blizu kraja.
„Upravo tog 'sudca u Berlinu'“, naglašava Assobalneari Italia, „i dalje pozivamo: suce sposobne poći od teksta propisa i njihovih preduvjeta, bez razmatranja neizbježnog zaključka prije nego što provjere uvjete koji ga opravdavaju. Presuda Suda pravde od 3. rujna 2026. o zahvatima malih hidroelektrana također potvrđuje načelo metode: Direktiva o uslugama ne primjenjuje se neselektivno na bilo koju koncesiju na javnoj imovini. Sud je pojasnio da Promoimpresa nije utvrdio taj automatski karakter i, nakon što je utvrdio proizvodnu prirodu dobra u slučaju hidroelektrana, isključio je primjenu direktive. Metoda je jasna: prvo se provjeravaju preduvjeti, a zatim se izvode posljedice. Ne automatski procesi, već konkretne procjene. Nadalje, Direktiva o uslugama stvorena je kako bi se promicala sloboda poslovnog nastana i otvorenost tržišta. Ne može se svesti na jednostavnu zamjenu jedne tvrtke drugom na istom dijelu teritorija, kada bi otvaranje novih područja moglo značiti nova poduzeća, nova ulaganja i nova radna mjesta.“
Assobalneari Italia „ne traži izuzeća ili privilegije. Zahtijeva da se europsko pravo primjenjuje u cijelosti, bez zanemarivanja njegovih preduvjeta, te se nada da će drugi talijanski suci dalje istražiti ta pitanja, doprinoseći ponovnom ispitivanju trenutnog pristupa. Ovlasti Državnog vijeća nisu predmet rasprave. Međutim, legitimno je kritički raspravljati o sudskoj praksi kada se smatra da je u suprotnosti s tekstom Direktive i smjernicama Suda pravde.“
„Kada se Sud pravde“, pojašnjava, „opetovano vraća pretpostavkama koje je postavilo europsko pravo, nije Europa ta koja se treba promijeniti. To je tumač koji treba preispitati sebe. A danas se to pitanje odnosi upravo na stav Sedmog doma Državnog vijeća.“
-
rad/sindikati
webinfo@adnkronos.com (web informacije)